Koreografija života

 

Inspirativna priča koja razbuđuje i dodiruje dušu.

Otkrijte putovanje kroz “Koreografiju života”, autorsko delo Tamare Filipović Ljubenović. Proživite svaku stranicu koja vodi kroz duboke emocije i životne lekcije.

 “Koreografija života” Tamare Filipović Ljubenović je knjiga koja će vas , ako joj to dozvolite, izvući iz najdublje hibernacije, u koju ste zapali zbog svega što nije ljubav, radost, svetlost, svega što vas je sputavalo, kočilo, uspavljivalo.
Rečenice u njoj ispisane, majčinski će vas nežno ohrabriti, zagrliti, utešiti, a onda će vas, kada se najmanje budete nadali, šutnuti nogom u zadnjicu i pozvati da se probudite iz stogodišnjeg sna.

Tamara je knjigu pisala poput vrsnog terapeuta, poput dragog učitelja, poput bliskog prijatelja, otvarajući usput jedan vidik za drugim, sve do ukazivanja prizora neslućene lepote. Uprkos tome što je u knjizi obradila obilje apstraktnih tema, Tamarine rečenice odišu jasnoćom, nedvosmisleno jezgrovitim i sažetim savetima, one neizmenično uljuljkuju, pa drmusaju.

Nude darove u vidu rušenja predrasuda i lažnih uverenja, otkrivanja svrhe i smisla postojanja, paljenja ugašenih iskri života. Nose u sebi pouku, imaju težinu, natopljene su suzama, kako onima koje teku zbog tuge tako i radosnicama.

Tamara piše i pleše na isti način: fluidno, izražajno, gipko, kombinujući ponekad oštre sportske korake sa mekim ženstvenim, senzualnim. Nad svakim svojim korakom ima punu kontrolu, do koje je došla nakon što se predugo saplitala i o najmanji kamenčić. Svojski se trudila da dočara koliko je važno da radimo na sebi, da razgolićujemo svoje slabosti, da grlimo svoju snagu, da težimo čudima.

O svemu je pisala pitkim, savetodavnim tonom, sa željom da njene naučene lekcije i savladana iskustva pomognu drugima da ostvare svoje pune potencijale, da žive u punoj svesnosti, ispunjeni ljubavlju i zahvalnošću.

Na tržištu ima i previše knjiga koje nas uče kako da se razvijamo i rastemo, ali samo retki autori imaju petlju da se ogole u meri u kojoj je to Tamara učinila. Primenila je tu svoju petlju i iskoristila svoje spisateljske sposobnosti da napiše jedan sjajan priručnik za napredovanje na svim životnim poljima, knjigu koja predstavlja njenu biografiju, ali i lični pečat, amajliju, talisman i medalju.

Slavica Ivaniš, pisac i novinar

Living

a true life

Tamara Filipović Ljubenović je rođena u Nišu, 1982.godine. Završila je Pravni fakultet, ali se ne bavi poslom za koji je stekla diplomu. Od svoje desete godine nosi poriv u sebi za plesom i pisanjem, kao i potrebu da pomaže i bude društveno angažovana. Ples, muzika, osmišljavanje koreografija kao i pisanje, predstavljaju njen potpis, kroz te sfere se najbolje izražava. Baveći se njima, uspela je da savlada svoje slabosti, da zavoli život i probudi radost u sebi. Knjiga koju je napisala verno dočarava taj proces, i nudi uputstva kako da ga i drugi slede.

 

Tamara Ljubenović Filipović

Citati

★★★★★

"Osmisli svoju Koreografiju Života! Koliko će ti samo biti lagano da plešeš uz nju! Ne kažem da se nećeš saplesti, posrnuti, ali ustaćeš i nastaviti dalje. Sve dok pratiš svoju muziku, svoj ritam i svoju koreografiju, ništa ti neće pasti teško. Nemoj nikad da posumnjaš u svoju muziku i nemoj da je upoređuješ sa tuđom. Prvo nauči da je čuješ, onda da je pojačaš, potom samo kreni da plešeš. Samo kreni, videćeš kako će koraci da se pojavljuju sami od sebe, vrlo lagano i spontano..“

"Ova knjiga je prozna ispovest svega što sam iskustveno prošla. Ne prepričavam vam ono što sam videla ili pročitala.Naravno da sam učila o svemu što se tiče razvoja ličnosti , ali su medju ovim stranicama navedene isključivo moje spoznaje, moja percepcija, moji doživljaji. Učenje, pisanje, razmišljanje, sve vodi ka jednom cilju, ka autentičnom življenju, ka tome da budem svoja, slobodna, da se držim svojih pravila, da uživam i konačno spoznam koliko mi je sve dostupno. Ako niste pošli putem samospoznaje, ako niste naučili šta znači biti iskren sa sobom, ako niste počeli da kopate po ranama, ako se svakodnevno ne suočavate sa sobom i svojim emocijama, ne možete ni da pretpostavite koliko je taj put pun izazova i iskušenja. Zato se njime i redje ide. I zato sam danas ponosna na sebe što sam dopustila da nastavim tamo gde sam pošla. Nije lako ali se i te kako isplati."

"Čekamo potvrdu , čekamo dokaze, čekamo ohrabrenja, podršku, najbolje uslove i okolnosti... A u stvari, sve vreme čekamo samo sebe, onaj viši, mudriji deo nas kome nije potreban nijedan dokaz niti dozvola da radi upravo ono što želi da radi, ono što ga ispunjava i čini srećnim, bez uzaludnog preispitivanja i sumnji. Verujem u božanski tajming, u to da se sve dešava onda kada treba, kada smo spremni."

"Shvatate li da nismo došli ovde da igramo na sitno? Jesu li i vas naučili da trebate biti skromni? I znate li šta uopšte to znači? I da li zaista želite da sitničarite kad je vaš život u pitanju? Kako se osećate dok dišete na pola? Je li vam disanje punim plućima previše? Da li je u redu da dišete skromno? Pitam vas, šta znači biti skroman? Sebi odgovorite. Prestani da se skrivaš, nego daj sebi i svetu ono što si zapravo i došao da daš. Daj sebi dozvolu da istupiš."

„Nedavno mi se javila jedna misao, koja je postala mantra: Ja sam čista magija! I da, to zaista mislim. Čista sam magija, svetlost, moć , snaga. Zaista se tako osećam. Ali ne oduvek. Dosta sam radila na sebi , sve dok nisam došla do jedne ovakve spoznaje. Nekome će ovo da zvuči pretenciozno, naivno, smešno, ali ja tvrdim da nije tako. Znam kojim sam putevima došla do magije. Što sam više isceljivala sebe, sve vrednosti koje posedujem su se uvećavale. Dobila sam znak da sam na pravom putu , da sav moj trud donosi rezultate. I, znate šta? Nisam samo ja magična!. I vi ste! Nisam ja više posebna u odnosu na druge, samo čvrsto hodam putem samospoznaje i na tom putu sam se uverila u ono, u šta sam verovala sve vreme, a to je da nam je sve dostupno i nadohvat ruke, da smo moćni i neodoljivi. Treba se otvoriti, verovati i raditi.“

„Kad god si u mogućnosti , znaj da tvoj gest, tvoja reč, tvoj čin, može da upali iskru u drugom čoveku. Toliko ljudi misle da nisu dovoljno dobri, da nešto ne umeju ili ne znaju, a svi nose moć da probude iskru u drugima. Iskru, koja je u stanju da u nekome sve preokrene. Nema većeg uspeha od toga da dotakneš nečiji život na taj način i da ostaviš za sobom plamteći trag.“